Na dan 10.1.1994. godine, pripadnici 115. brigade HVO Zrinski položili oružje kako bi spriječili već isplanirani pokolj i progon Hrvata tuzlanskog kraja. Ultimatum koji je postavila "vlast" iz Sarajeva o skidanju oznaka HVO i stavljanje oznaka Armije BiH nije bio prihvatljiv iz više razloga za političko i vojno vodstvo Hrvata Soli. Loše iskustvo pripadnika sarajevskog HVO-a, odnos muslimanskih snaga prema nama susjednim hrvatskim enklavama Vareš i Žepče, pokazivali su da i nas čeka ista, ako ne i gora sudbina od njih.
FOTO: Internet
Malo je ljudi upoznato da je 115. brigada HVO "Zrinski" - bojna Živinički Sokolovi bila prva ustrojena vojna postrojba na području Tuzle i da su prve vojne akcije protiv JNA izvodili upravo njeni pripadnici. Jedna od zapaženih vojnih akcija u praskozorje rata bilo je i zarobljavanje časnika JNA na sprečkom mostu, nakon čega su avioni s aerodroma Dubrave bombardirali hrvatsko selo Lug ( danas poznatije po Ivi Andriću Lužanskom).
Nakon raspuštanja brigade 10.01.1994, počinje policijska hajka na njene pripadnike. Cilj je bio nasilno mobilizirati Hrvate u postrojbe drugog korpusa Armije BiH. Veći broj razvojačenih pripadnika odlazi na područje Brčkog i Gradačca te se tamo uključuje u postrojbe HVO-a.
FOTO: Internet
Ubrzo u Drugu bojnu Gromovi (108. brigada HVO-a) organizirano prelazi jedna satnija iz hrvatskih naselja s područja Živinica, već proslavljeni kao Živinički Sokolovi. To je bila skupina dobro organiziranih i veoma hrabrih bojovnika čija je stalna nazočnost u Boću i na Boderištanskoj crti obrane bio značajan moralni čin i obrambeni podsticaj. Nakon narečene popune postrojbe, crta obrane postaje čvršća, a već izmoreni i do tada desetkovani pripadnici bojne s lokalnog područja, postaju još odvažniji i odlučniji da se bore do kraja.
Sjetimo se poginulih Živiničana na Boderištu: Milenka Andrića, Joze Barića, Admira Beširovića, Šimana Pavića, Josipa Maunoge – Džonsa, Gorana Kulića, Dragana Petrovića – Dragaša i Miće Lučića.
