Poslije je proglašeno ujedinjenje HZ Soli i hrvatske zajednice s područja Sarajeva (Vrhbosna) s Herceg-Bosnom. One su tad velikom vjerojatnošću ostale samo mrtvo slovo na papriu. Ipak, vojni odjel Hrvatske zajednice Soli, 115. Zrinski HVO Tuzla, kao i vojni odjel HZ Vrhbosna, bio je povezan s Hrvatskim vijećem obrane Herceg-Bosne i podčinjen Glavnom stožeru HVO-a do kraja 1993., odnosno početka 1994. godine. 115. brigada HVO prva je ustrojena vojna postrojba na području Tuzle. Prva je izvodila vojne akcije radi obrane BiH. Ideolozi iz bošnjačkog vojnog vrha po svaku su cijenu htjeli ukinuti brigadu HVO brigadu, a pripadnike preraspodjeliti u ostale tuzlanske brigade Armije. Situacije je kulminirala 1993. u vrijeme žestokih sukoba u srednjoj Bosni i u Hercegovini. Zbog loših iskustava Hrvata u Varešu i Žepču, 10. siječnja 1994., zapovjedništvo 115. brigade odlučilo se ne podrediti nego rasformirati brigadu te su položili oružje. Nakon raspuštanja atmosfera je u početku bila idilična. Vojnici HVO bratimili su se s vojnicima Armije BiH i tog 10. siječnja 1994. potpisana je Povelja o bratimljenju 115. brigade i Prve tuzlanske. Nažalost, dva mjeseca nakon bratimljenja situacija se promijenila na gore za bivše pripadnike HVO.
Soli, poput Usore, Bihaća i mnogih drugih prostora, gdje je na djelovima općina bila hrvatska većina nisu uspjeli pridružiti se Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni. Specifične okolnosti i vrlo neskloni stavovi muslimanskog političkog rukovodstva pridonijeli su da HZ Soli kao ni HZ Vrhbosna nisu uspjele biti realizirane kao nove općine koje bi se protezale na području koje dominantno naseljavaju Hrvati. U Solima to je trebao biti prsten hrvatskih naselja oko Tuzle, a u Vrhbosni naselja u sarajevskoj općini Ilidža-Stup, Otes, Azići, Doglodi i Bare.
