 |
| FOTO: Internet |
Pismo prenosimo u cijelosti i bez uredničkih interevencija:
Poštovanje,
Pišem vam iz malog mjesta pored Tuzle točnije Dubrave Donje Spreča zovem se Ivan Krešić imam 19 godina, ja i moja porodica živimo u Makarskoj ali naravno da posjećujemo baku i djeda stalno u rodnom mjestu.
Razlog obraćanja je ponašanje većinskog Muslimaskog stanovništva ( Naravno čast izuzetcima tj. Lokalnom stanovništvu s kojim smo živjeli godinama u slozi) prema Hrvatima. Volio bi odmah preći na stvar zato što se osjećam bespomoćno u 21. stoljeću. Ispred kuće u kojoj mi žive baka i djed nalaze se dvije kuće u kojima žive ljudi koji su se doselili u naše mjesto naravno ne njihovom krivicom poslije rata, to vam govori da su prognani sa svojih ognjišta. I ovim putem naglašavam da mi ni u kojem smislu nismo pridonjeli njihovoj tragediji. Došlo je do te mjere da nas maltretiraju na sve moguće načine želeći se osvećivati Nama za ono što im je učinio netko drugo a dobro znamo tko. Incidenta je bilo puno ali ovaj zadnji koji se dogodio 04.01.2019. sam morao sa nekim podijeliti zbog straha prema voljenima. Prethodnih par dana snijeg je padao i napadalo ga je dosta.
Put kojim se koristimo mi, koriste ga također i oni ali i oko toga je puta bilo suđenje koje je trajalo godinama gdje je moj djed dobio pravo kao i oni da ga može koristiti. Oni nama ne daju da se preko puta pošto je makadamski da se trava pokosi. Proteklih dana snijeg je napadao i naravno uzeli smo i očistili lopatom da se može hodati jer je nemoguće ako se ne očisti proći bez čizama. Gdje je jutros Salko Mujčinović susjed mom djedu rekao da će ga udaviti i da će zbog toga odrobijati (nadam se da sam razumio šta je sa time htio reći) te mu više puta opsovao majku koja mu je umrla kad je imao 5 godina. To se događa svima nama koji živimo ovdje. Što je najjžalosnije institucije samo dođu i izdaju kao usmenu opomenu o ovome slučaju policija je obavještena. Mi moramo strahovati za svoje živote ako prođemo tim putem ili nedaj Bože ga pokosimo ili slučajno očistimo snijeg sa puta. Smatram da trebamo težiti EU standardima graditi dobrosusjedske odnose a ne osjećati ugroženo u vlastitom domu. Sjećam se kad sam bio mali naravano kako je u selu bilo više dijece igrali smo nogomet krenuo sam da se igram ali u tom trenutku naišao je susjed Salko te je taj isti čovjek rekao ako prođem opet tim putem da će mi slomiti i noge i ruke. Zamislite kako se osjeća dječak koji ima možda 12 13 godina kad mu to netko kaže. Sada sam stariji i njega se ne bojim te želim da se ovo objavi javno. Ja vas molim kao medije da ovo barem objavite i ako netko vidi da nešto poduzme jer su ugroženi naši životi.
