 |
| FOTO: http://zurnalizam.blogspot.com |
Grad Živinice i župa sv. Ivana
Krstitelja nalaze se u sjeveroistočnom dijelu Bosne, u Sprečkom polju pod
planinom Konjuh na nadmorskoj visini od 213 metara. Grad se smjestio na 12.
kilometru od regionalnog središta Tuzle. Čitava općina Živinice nalazi se u
slivovima rijeka: Gostelje, Oskove i Spreče. Presijeca je magistralna cesta
Orašje - Sarajevo te željeznička pruga Brčko - Banovići. Čitav kraj je poznat
po nekadašnjem gigantu, a danas posrnuloj tvornici namještaja Konjuh, čiji
djelatnici redovito štrajkaju, velikom romskom naselju, stećcima, arheološkim
nalazištima...
Sam grad Živinice u kojemu se nalazi
mala i raštrkana katolička zajednica, smješten je na lijevoj strani rijeke
Spreče uz prometnicu Sarajevo – Kladanj - Tuzla. Katoličku crkvu neobičnog i
modernog izgleda te njezin bijeli toranj nije teško pronaći u nepreglednom
mozaiku kojeg čine privatne kuće. Malo je „izvučena“ iz stambeno-poslovnog
kompleksa koji čini središte Živinica i nalazi se s desne strane magistrale,
ako idete iz pravca Sarajeva. Okružena je mnoštvom kuća koje su nabacane jedna
na drugu i čija su dvorišta «slijepljena» jedna uz druge.
Odmah se primijeti njezin suvremeni
izgled i «planinski» stil.
 |
| FOTO: http://zurnalizam.blogspot.com |
U živiničkoj župi djeluju dva svećenika
- župnik vlč. Vlado Jagustin i pastoralni suradnik vlč.
Anto Burić, inače rođeni župnikov ujak, svećenik pred umirovljenjem koji
je, u trenutku našega posjeta, nažalost izbivao iz župe.
Razgovor smo vodili samo s vlč. Vladom
koji je već 11 godina u ovom kraju. Dobro je upoznat s događanjima i životom
ovdašnjih katolika, ali i svih ostalih.
Prema njegovim riječima, danas su Hrvati
katolici manjina i doslovce se mogu naći u tragovima. Ovo je jedna od rijetkih
općina u BiH koja ima više Roma nego pripadnika dvaju konstitutivnih naroda -
Hrvata i Srba zajedno. Doseljavanjem izbjeglica iz istočne Bosne, Roma iz
Italije i iseljavanjem Hrvata, prijeratna slika Živinica je drastično
izmijenjena.
 |
| FOTO: http://zurnalizam.blogspot.com |
„Svake godine imamo sve manje župljana.
Danas ih ima 1.904. u 755 kućanstava. Od tih skoro je polovica starih, jedno
ili dvoje u kućanstvu. Godišnje imamo 46 sahrana, 10 krštenja i samo jedno
vjenčanje. To je prava slika župe Živinice. Prije rata smo imali 3500 vjernika.
Do potpisa Daytona, ovaj prostor je bio zatvoren i župa je dobro funkcionirala.
Nakon otvaranja granice, župljani su počeli 'curiti' i konstantno im se
smanjivao broj. Ovdje nema nekih osobitih međunacionalnih problema jer nije
bilo sukoba. Muslimani su tolerantni. Ja predajem vjeronauk u pet-šest škola i
svi se vrlo lijepo ponašaju prema svećeniku. Po gradu nema provokacija, ponekad
bude neki sporadični incident s djecom, ali to nije vrijedno spomena. Prije
rata općina Živinice imala je oko 45.000 stanovnika. Padom Srebrenice i
tamošnjeg kraja Vlasenice i Bratunca, mnogi su došli ovdje i ne vraćaju se.
Sada kažu kako općina Živinice i okolna mjesta imaju skoro 100.000 ljudi.
Doseljenici kupuju zemlju od Hrvata i prave kuće tako da trajno mijenjaju sliku
ovoga kraja. Skoro sva zemlja oko crkve je bila katolička, ali je s vremenom
danas oko crkve većina muslimana“, rekao nam je vlč. Jagostini na početku
razgovora.
Osnivanje župe sv. Ivana Krstitelja
Povijest pamti crkve na širem području
Živinica koje su nestale u vihoru ratova. Ipak, današnja župa je relativno
mlada. Osnovana je 1969. odvajanjem pojedinih naselja od župe Morančani. Za
vrijeme osnivanja župa, nije imala crkvu, nego samo Kapelicu sv. Ante
Padovanskoga u središtu grada.
Nju su sagradili Anto i Mijo
Tadić 1912. na svojoj zemlji i darovali je Crkvi. To je najstariji
sačuvani, od čvrstih materijala napravljeni, katolički sakralni objekt u širem
podneblju. Danas se u blizini kapelice na prodanom dijelu Konjuha pravi
benzinska crpka. Slično smo vidjeli nedavno i u Kaknju.
Inače, župa Živinice pokriva područje
samog grada Živinice, Barice, Lug, okolna naselja/sela, te Banoviće, Đurđevik,
Kladanj i Stupare. Postojale su namjere da se nova župa posveti sv. Ivanu
Vianeyu, ali «pobijedio» je sv. Ivan Krstitelj.
Želja za osnutkom samostalne župe u
Živinicama bila je stara više od 40 godina, a njezino osnivanje zahtijevali su
i jaki pastoralni razlozi, jer je matična župa u Morančanima bila ogromna -
pedesetak kilometara promjera s više od 12.000 vjernika. U prošlosti su
katolici u Živinicama i okolnim mjestima pripadali župi Soli odakle su ih
pastoralno opsluživali franjevci.
Moderna crkva bez sakristije
 |
| FOTO: http://zurnalizam.blogspot.com |
Obilazeći Crkvu sv. Ivana
Krstitelja, od župnika smo saznali kako je ona građena na nekadašnjem močvarnom
području gdje je trebalo nasipati materijal kako bi bila moguća izgradnja, te
da su prijašnji župnici godinama pokušavali započeti gradnju crkve. Neki su čak
pisali molbe na ruke Josipa Broza Tita u Beograd, ali je
dozvola došla nekoliko godina nakon njegove smrti, popuštanjem komunističkih stega.
Ni toranj se nije mogao praviti zbog blizine zračne luke, međutim naknadnim
molbama i dozvolama je i to omogućeno.
Unutrašnjošću sakralnog prostora i
oltarom dominira slika sv. Ivana Krstitelja, ulje na platnu, inače rad
akademskog slikara Duška Abramušića iz 2004.
Oltar s lijeve strane krase dvije statue
- sv. Ante i sv. Ivana Krstitelja preko čije je ruke prebačen ručnik koji je
župnik dobio prije 2-3 godine na dar. Ovaj ručnik je star više od 120 godina i
predstavlja posebnost ovog kraja, a nosili su ga muškarci kao dio narodne
nošnje.
Još jedna unikatnost ove crkve je i
činjenica kako ne postoji sakristija. Vlč. Jagostini smatra da je to zasigurno
jedna od rijetkih crkva ove veličine u BiH, ali i svijetu bez sakristije.
Kaže kako je renovirao zvono, željezne
ljestve od dna do vrha i napravio novi sustav za mrtvačko zvono, a postavljeni
su i reflektori te lusteri po crkvi. Također je napravljen ljetni natkriveni
oltar ispred crkve te su nabavljene elektronske orgulje.
Namješten je i središnji luster težak
450 kg, te luster iznad oltara koje je darovao dr. Bože Žepić iz
Grabika godine 2008., a izradio i postavio njegov sin Zoran.
Inače, u ratu nije bilo oštećenja crkve
jer bojišnica nije bila blizu. Istina, bilo je granatiranja grada, ali nije
pogođena crkva. Nažalost, u posljednjem ratu je poginulo tridesetak Hrvata
katolika.
Poseban kraj koji je još uvijek pod
utjecajem prošlog sustava
 |
| FOTO: http://zurnalizam.blogspot.com |
Također nam je rekao kako župa ima Caritas koji
5-6 godina surađuje s jednom nizozemskom organizacijom te tako pomaže
potrebitima.
„Što oni pošalju, mi podijelimo. Nemamo
svaki put svima dati jer se nikad ne pošalje dovoljno. Imamo dosta ljudi po
Banovićima, Gornjim Živinicama, ali i Živinicama kojima treba pomoći. Među
njima je dosta samaca. Neki nemaju djece pa im pomažemo i novčano, ali i u
namirnicama“, komentirao je vlč. Jagostini rad župnog Caritasa.
Kako smo vidjeli, u Živinicama se kod
katolika, ali i ostalih osjeti manjak mladeži. Stariji se muče u besparici dok
mladi odlaze trbuhom za kruhom.
„Mnogi odlaze, pogotovu kada zasnuju
novu obitelj. Jedan naš župljanin je osnovao tvrtku u Hrvatskoj i tako povukao
dosta ljudi odavde. Ovdje posla nema. Skoro sve je uništeno i to namjerno,
pogotovu rudnici i Konjuh. U njemu je bilo zaposleno 4000 radnika,
a sad nema ni 300. Oko Živinica su mnogi bivši direktori pokrenuli privatne
tvornice namještaja“, komentirao je župnik ekonomsko stanje čitavog kraja.
Velika raštrkanost župe
U razgovoru s vlč. Vladom, koji nas je
proveo gradom i okolicom, potvrdili smo saznanje kako je župa veoma raštrkana.
Tomu u prilog ide i činjenica da je nekoć bilo potrebno više od 15 dana za
blagoslov kuća.
Obilazeći kapelicu u središtu Živinica,
saznali smo kako je bila u kritičnom stanju. Tražena je pomoć od Općine koja
nije mnogo pomogla.
„Sada sam stavio jedan aparat u
kapelicu. Riječ je o spravi iz Travnika koja isušuje kapilarnu vlagu iz zidova.
Renovirali smo unutrašnjost i krov. Kapelica inače spada u spomenik kulture“,
rekao nam je župnik, pokušavajući naglasiti kulturno-povijesnu važnost kapelice
u Živinicama.
Vozeći se kroz grad, saznali smo kako se
sv. mise, osim u središnjoj Župnoj crkvi, slave i u grobljanskoj kapelici koja
je proširena i produljena na 8x15,5 metara kako bi mogla služiti kao filijalna
crkva. Opremljena sa svime što jedan sakralni prostor treba - klupe, novi
oltar, nova električna i gromobranska instalacija, zvonik, put križa...
 |
| FOTO: http://zurnalizam.blogspot.com |
Inače, krećući se prema
Gornjim Živinicama gdje se nalazi grobljanska kapelica, vidjeli smo ogromno
romsko naselje i Rome koji na svakom koraku konjskim zapregama obavljaju svoje
svakodnevne poslove. Zaista specifičan kraj koji, prema riječima našeg
sugovornika, živi u skladu i bez problema pored romske populacije.
Malo prije ulaska u Gornje Živinice
nalazi se i spomenik za 20-tak palih branitelja Hrvatskog vijeća obrane koji su
1996. podigli živinički Hrvati. Među poginulim bojovnicima nalaze se imena i
nekoliko Bošnjaka.
Banovići i Kladanj - živa i mrtva
filijala
|
| FOTO: http://zurnalizam.blogspot.com |
Nažalost, u Kladnju koji je 35
kilometara udaljen od Živinica ima samo 5-6 katolika koji žive u mješovitim
brakovima. U tom gradu se misa slavi samo jednom godišnje - na Glavosjek sv.
Ivana Krstitelja, 29. kolovoza, kada se organizira i manje hodočašće.
Na kraju razgovora, župnik nam je rekao
kako je filijala u tom gradu zapravo mrtva.
Napuštajući Živinice i tamošnju župu,
nismo mogli prestati misliti na broj katolika koji se konstantno smanjuje.
Rat, težak život, neimaština i
konstantno iseljavanje je učinilo svoje. Ipak, treba se nadati kako Živinice
neće završiti kao filijala u Kladnju. Ovogodišnji broj prvopričesnika i
krizmanika nudi tračak nade...samo kad bi se iseljavanje zaustavilo i ekonomska
situacija popravila.
Nastanak imena grada
Živinice
 |
| FOTO: http://zurnalizam.blogspot.com |
Duhovna zvanja
iz župe Živinice
Iako je riječ o „posebnom kraju“ čiji
ljudi u kućama još uvijek čuvaju Titove slike, župa je dala nekoliko duhovnih
zvanja. Živući svećenici podrijetlom iz ove župe su: Luka Lucić, rođen
1939. u Baricama, dr. Anto Mišić, rođen 1953. u mjestu
Lug, fra Ivan Marić iz Banovića. Časne sestre podrijetlom iz
župe Živinice su: Ana Filipović iz Luga, Lucija s.
Vjera Lučić iz Barica, te s. Marina Piljić iz
Banovića.
Kraj koji vrvi
starinama
Živinički kraj „leži“ na povijesti.
Ovdje su svoje naseobine imali Iliri i Rimljani, a naselja u srednjem vijeku
pouzdano svjedoče o kontinuitetu naseljavanja ovoga područja od XII. stoljeća.
Istočni, južni i središnji dijelovi živiničke općine imaju 25 nekropola stećaka
i desetak tzv. „samaca“. Danas na području općine Živinice ima 266 stećaka,
među kojima se posebno ističe: nekropola Vrpolje u Đurđeviku, Trijebnik također
u Đurđeviku i lokacija Carska bašča na Panjiku kod Šehića.
