Vozeći se makadamskom cestom od Doknja prema Drijenči, pod samim vrhom Majevice na lijevoj strani pored ceste, naići ćemo na  mali oltar posvećen sv. Anti. Obnovljen je, a pored njega je i skromni, ali vrijedni spomenik, kojega su hrvatski branitelji iz Doknja podigli iz zahvalnosti što je sv. Ante nad njima “bdjeo” tijekom prošloga rata, dok su se hrabro borili za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. 

Spomen obilježje braniteljima Doknja
Ipak, koliko god smo oduševljeni prvim dojmom na ovome mjestu, prava “senzacija” očekuje posjetitelja tek kada malo dublje uđe u šumu iza oltara, jer; u neposrednoj blizini ovoga sa ceste vidljivoga oltara, skriven u šumi, nalazi se pravi povijesno-kulturni dragulj, drveni “oltarić”, vrlo star. Poznato je da je u vrijeme osmanske okupacije često znalo biti pogibeljno očitivanje i prakticiranje kršćanske vjere. Svećenici iz tuzlanskoga samostana često su morali bježati u okolna sela, posebice u Lipnicu, Husino i na Gradovrh, i tamo se skrivali pred Turcima (Osmanlijama). Pošto u okolici Tuzle, osim na Gradovrhu, nije bilo katoličkih crkava, a da bi se što bolje skrili, sv. Mise služene su pod zaštitom gustih šuma, daleko od puteva.


(Makadamsku cestu Tuzla-Dokanj-Drijenča izgradili su Austrijanci, u 19. stoljeću.) U tuzlanskome kraju bilo je pet ovakvih malih šumskih oltara. Stari “oltarić” na Majevici danas je nažalost, u dosta lošu stanju i bila bi velika šteta ako se uruši. Stoga bi ga trebalo stručno konzervirati i sačuvati kao vrijedan spomen na našu, nimalo laku povijest. Nadajmo se da će se naći netko dovoljno mudar i na ovakve dragulje osjetljiv “čimbenik”, pa makar to bili i mi sami…


(Napomena: Sve fotografije su zaštićene i strogo je zabranjeno koristiti ih u druge svrhe i na drugim stranicama bez izričite dozvole autora)
Pokreće Blogger.